Close

Obilježena godišnjica pogibije Zlatnog ljiljana Safeta Isovića – Tigra sa Žuči

Share:

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin

Prije 27 godina na današnji dan poginuo je Safet Isović, zamjenik komandanta 2. Viteške motorizovane brigade Armije RBiH, u oslobađanju Mijatovića Kose od agresora.

Na mjestu njegove pogibije danas je obilježena godišnjica oslobađanja ovog područja od agresorskih snaga i pogibije ratnog heroja, dobitnika najvećeg ratnog priznanja “Zlatni ljiljan” i odlikovanja za vojne zasluge sa Zlatnim mačevima.

Na ovom mjestu okupile su se brojne delegacije, članovi porodice, rodbina, prijatelji i saborci, proučili su Fatihu i odali počast herojima 2. Viteške brigade i evocirali uspomene na 12. juni 1993. godine, kada su se na tom mjestu i okolnim područjima Novog Grada vodile žestoke borbe u odbrani od agresorskih snaga.

Delegacija Općine Novi Grad Sarajevo, članovi porodice rahmetli Isovića, predstavnici boračkih organizacija, političkih partija, saborci i prijatelji položili su cvijeće na spomen-obilježju na Mijatovića Kosi i mezarju u Buća Potoku. Učenjem Fatihe prisjetili su se i odali počast i Salki Muraspahiću, zamjeniku komandanta Druge viteške motorizovane brigade, koji je poginuo 28. jula 1993. godine i njegovim saborcima.

Sado Šatrović, tadašnji komandir izviđačko-diverzantske čete 2. Viteške brigade, podsjetio je da se 12. juna 1993. godine na Mijatovići Kosi odigrala značajna bitka za odbranu Sarajeva u kojoj su borci Armije RBiH, vođeni hrabrim komandantima i komandirima izvojevali pobjedu u jednoj munjevito izvedenoj, a hrabro osmišljenoj akciji. Nažalost u toj bici život je izgubio Safet Isović kojeg su borci odmilja zvali “Tigar sa Žuči” i njegovi saborci Amir Šabanović, Esad Čolaković i Zulfo Dizdarević.
Safet je poginuo u jeku oslobađanja ovog prostora, u 27. godini života, ne dočekavši vijest da je Mijatovića Kosa oslobođena. Iza njega su ostali četverogodšnji sin i trogodišnja kćerka.

Kao i prethodnih godina, i ovog 12. juna, supruga rahmetli Safeta prisjeća se dešavanja iz tog perioda. Kaže da i danas 27 godina poslije, ima osjećaj kao da svog Saju vidi kako odlazi u borbu. “Svaki put se iznova emocije vraćaju, pogotovo dok se krećem ovim dijelom gdje su se naši borci i moj Sajo borili. Dobro je da ih se sjećamo, da ih nezaboravljamo, kao i sve one koji su stali u odbranu naše zemlje, koji su bili na prvoj liniji odbrane. Trebamo njegovati kulturu sjećanja na sve one koji su živote dali za domovinu, trebamo imati više poštovanja prema njihovoj žrtvi i njihovim porodicama, ali i prema onima koji su imali sreću da prežive, a dali su ogroman doprinos za slobodu u kojoj danas živimo”, kaže Mirsada Isović.

Sa ovoga skupa upućena je poruka da nikada nećemo zaboraviti one koji su prolijevali svoju krv za slobodu naše domovine, te da uvijek trebamo biti svjesni u kakvom okruženju živimo i kakve neprijatelje imamo.

NAJNOVIJE